Astma je najčešća kronična bolest u djece, karakterizirana alergijskom upalom u dišnim putovima. Simptomi su kašalj, napadaji otežanog disanja sa sviranjem u prsima, osjećaj pritiska u prsnom košu ili nedostatka zraka. Upala dišne putove čini osjetljivim na podražaje alergenima, duhanskim dimom, hladnim zrakom, naporom pa oni postaju edematozni, suženi, ispunjeni sluzi. Simptomi se nerijetko javljaju u sklopu respiratornih infekcija koje traju duže i “spuštaju se na pluća” te se roditeljima obično kaže da dijete ima bronhitis. Mogu se javiti već u dojenačkoj dobi, ali ipak češće u predškolsko doba. U mlađim dobnim skupinama astma se češće javlja u dječaka, u adolescentnoj dobi učestalost u dječaka i djevojčica je podjednaka, dok je u odrasloj dobi nešto češća u žena.
Postavljanje dijagnoze teže je što je dijete mlađe pa se bolest teže dijagnosticira u prve tri godine života. Djeca koja u ranoj životnoj dobi imaju za astmu karakteristične simptome, a koji se javljaju u sklopu respiratornih infekcija (najčešće virusnih), nakon treće godine mogu “prerasti” te simptome i ne razviti astmu. U takve djece se tada ne nalaze dodatni čimbenici rizika kao što su nasljedno opterećenje, pridružene atopijske bolesti ili preosjetljivost dišnih putova na nespecifične čimbenike (tzv. hiperreaktivnost). Astma se češće pojavljuje u djece “atopičara” koja imaju simptome drugih alergijskih bolesti, npr. alergije na hranu, atopijskog dermatitisa, alergijskog rinosinuitisa i konjuktivitisa.
Ako su roditelji astmatičari…
Nasljeđe je vrlo važno za pojavu bolesti. Bolest se češće pojavljuje u obiteljima koje imaju tzv. pozitivnu anamnezu za alergijske bolesti, u kojima su npr. jedan ili oba roditelja dokazano alergični na neke inhalacijske alergene, ili su djed i baka imali astmu, ili se brat i/ili sestra već liječe od neke alergijske bolesti. Tako, na primjer, ako je jedan od roditelja astmatičar vjerojatnost pojave bolesti u djece je oko 40%, a ako su oba roditelja astmatičari čak oko 70-80%. Danas su poznati i geni povezani s pojavom alergijskih bolesti.
Osim nasljeđa, za pojavu bolesti važni su okolišni čimbenici tj. rana izloženost alergenima iz okoliša.
Pokazatelji koji ukazuju…
Na astmu treba posumnjati ako dijete ima neke od ranije navedenih simptoma. Nerijetko se još mogu dobiti podatci da se dijete u naporu zamara i da mu tada ponekad “svira” u prsima, da noću kašlje ili pred jutro teže diše, da se nakon dužeg smijanja nakašljava, da mu se “svaka prehlada spusti na pluća”, a simptomi traju duže od 10 dana, da mu se simptomi javljaju u određeno godišnje doba ili kada je npr. boravio kod bake i bio u kontaktu s mačkom, većom koncentracijom prašine, spavao na perju itd.
Za djecu koja boluju od astme nerijetko se dobije podatak da su u ranoj dojenačkoj dobi imala učestale grčeve (kolike) ili dokazanu alergiju na hranu. Uvođenjem dohrane u djece sklone alergijama poslije se na karakterističnim mjestima pojavljuju svrbežom popraćene ekcematozne promjene na koži u sklopu atopijskog dermatitisa. U neke djece se one povuku tijekom prve 2-3 godine života, dok se u druge zadrže i u kasnijoj životnoj dobi. Kada se počnu povlačiti kožne promjene obično se pojavljuju simptomi astme, dok se u školskoj dobi najčešće javljaju simptomi alergijskog rinitisa. Jedno dijete može istodobno imati više alergijskih bolesti te se npr. simptomi rinitisa javljaju u 70-80% bolesnika koji boluju od astme.
Svako dijete kojem je postavljena sumnja na astmu potrebno je uputiti specijalisti pedijatru-alergologu radi pravodobne dijagnoze, stupnjevanja težine bolesti i izbora odgovarajuće terapije.
Vase zdravlje
