Hormoni štitaste žlijezde utječu na rast i sazrijevanje, povećavaju sintezu proteina, ubrzavaju razgradnju masti, imaju ključnu ulogu u razvoju živčanog sustava … Organizmu ne prija ni smanjen ni uvećan rad žlijezde.
Štitasta žlijezda je najveća endokrina žlijezda u našem organizmu. Ima izgled štita ili leptira i smještena je na prednjoj strani vrata, ispred dušnika, između krikoidne hrskavice i suprasternalne jame. Štitnjača stvara i sekretuju hormone tiroksin (T4) i tironin (T3), koji reguliraju metabolizam svih ostalih tkiva u tijelu. Parafolikularne ili C – stanice štitnjače luče hormon kalcitonin, koji sudjeluje u homeostazi kalcija u organizmu.
Svaka stanica i tkivo u našem organizmu ovise od hormona štitnjače. Hormoni štitnjače utječu na rast i sazrijevanje, povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline, povećavaju sintezu proteina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju masti i smanjuju njihovu količinu u tijelu. Hormon štitnjače imaju ključnu ulogu u razvoju živčanog sustava, potiču budnost, povećavaju osjetljivost na različite podražaje, utječu na osjećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja, kao i na normalan emocionalni tonus. Također, imaju važnu ulogu u reprodukciji muškarca i žene i na održavanje normalne trudnoće. Utječu na rast i razvoj mozga u fetalnom razdoblju i tijekom prvih godina života. Nedostatak hormona štitnjače u ovom razdoblju može dovesti do mentalne zaostalosti (kretenizma).
Struma označava svako uvećanje štitnjače. Ovo uvećanje može biti praćeno njenom smanjenom, normalnom ili povećanom funkcijom. Također, štitnjača može biti uvećana difuzno (u cjelini) ili nodozno (što podrazumijeva postojanje jednog ili više čvorova u štitnjači).
Najčešći poremećaj rada ove žlijezde jeste hipotireoidizam, koji nastaje kada štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona. Može nastati zbog poremećaja u samoj žlijezdi ili poremećaja nadzornih mehanizama u višim strukturama mozga (hipofiza, hipotalamus). Najčešći uzrok nastanka primarne hipotireoze jeste kronični autoimuni (Hashimoto) tireoiditis. Nastaje kao posljedica oštećenja stanica štitnjače imunološkim mehanizmima (kada poremaćaj imunološkog sustava organizma uzrokuje napadanje vlastitog tkiva). U ovom slučaju može doći do povećanja ili smanjenja štitnjače (atrofije). Drugi uzroci hipotireoze su kirurško odstranjenje žlijezde, liječenje radioaktivnim jodom ili vanjske zračenje u bolesnika s tumorom glave i vrata.
I manjak i višak joda mogu uzrokovati hipotireozu. Manjak joda je najčešći uzročnik hipotireoze diljem svijeta, posebice u planinskim područjima. Lijekovi mogu uzrokovati hipotireozu, kao što su metimazol, propiltiouracil (koji se koriste u terapiji hipertireoze), amiodaron, interferon alfa. Infiltrativne bolesti, kao što su fibrozna upala štitnjače, hemohromatoza, sklerodermija, amiloidoza, sarkoidoza mogu biti uzroci hipotireoze.
Hipotireoza kod nekih osoba ne dovodi do pojave simptoma, a kod nekih su simptomi jako izraženi. Najčešće se javljaju umor, malaksalost, usporenost, bezvoljnost, emocionalna labilnost, pospanost, nepodnošenje hladnoće, zaboravnost, teškoće s koncentracijom, depresija, slabiji apetit, porast u tjelesnoj težini. Koža je blijeda, suha, zadebljala. Kosa opada, javlja se blago oticanje oko očiju i periferni edemi. Pacijenti mogu imati usporen rad srca, blagu hipertenziju i porast razine kolesterola u krvi, oslabljen sluh, zatvor, poremećaj menstruacijskog ciklusa.
Pri sumnji na hipotireozu obavlja se mjerenje razine TSH i slobodnog tiroksina u krvi. TSH je tireostimulišući hormon koga luči hipofiza, koji, kako ime kaže, stimulira proizvodnju hormona štitnjače. Predstavlja najosjetljiviji test i kada je povišen ukazuje na hipotireozu. Bolesnici, koji imaju kroničnu hipotireozu zahtijevaju doživotno liječenje sinteskim tiroksinom.
Hipertireoza ili pojačana funkcija štitnjače se može javiti u bilo kojem životnom dobu, najčešće između 20-50 godine života, češće u žena. Najčešći uzrok u 70-80 posto bolesnika jeste pretjerana aktivnost cijele žlijezde, uzrokovana autoimunim procesom, koji se još zove i difuzna toksična struma ili Gravesova ili Basedovljeva bolest. Hipertireoza može nastati i zbog povećanog lučenja TSH uslijed tumora, odnosno adenoma hipofize (sekundarni hipertireoidizam). Trofoblastne tumor, horiokarcinom ili hidatifomna mola također mogu uzrokovati prekomjernu proizvodnju ovog hormona.
Simptomi su posljedica pojačanog djelovanja hormona štitnjače na cijelo tijelo. Bolesnici se žale na nervozu, nemir, emocionalnu labilnost, nesanice, česte stolice, pretjerano znojenje, nepodnošenje topline, ubrzan rad srca, hipertenziju, dobar apetit uz smanjenje tjelesne težine, slabost proksimalne muskulature, poremćaj menstrualnog ciklusa. Koža je topla, vlažna, baršunasta. Prisutno je fino drhtanje prstiju i pojačani refleksi. Oči su često suzne, postoji rijetko treptanje, smanjena oštrina vida. Terapija podrazumijeva primjenu antitiroidnih lijekova, odnosno tireostatika.
Razlikujemo akutni i subakutni tireoiditis. Akutni tireoiditis nastaje uslijed bakterijskih, gljivičnih infekcija, ili kao posljedica tretmana radioaktivnim jodom (radiación tireoiditis). Subakutni tireoditis predstavlja hipermetaboličko stanje, koje nije rezultat pojačane funkcije štitnjače već nastaje uslijed oštećenja tkiva i izlaska velike količine hormona štitnjače u cirkulaciju, djelovanjem virusne infekcije. Terapija u ovom slučaju je simptomatska. Povremeno se javlja i upala štitnjače nakon poroda kada govorimo o postpartalna tireoiditis.
Rjeđe se događa da jedan ili više čvorova u štitnjači budu pretjerano aktivni i izlučuju višak hormona, kada govorimo o toksičnom adenoma ili toksičnoj polinodoznoj strumi. Nodusa u štitnjači znatno češće predstavljaju dobroćudne promjene, koje ne zahtijevaju i obavezno liječenje. Tvrdoća čvorova varira od mekanih do čvrstih, kalcifikovanih čvorova. Pojava tvrdog čvora, posebno ako je fiskiran za okolno tkivo ili su prisutni povećani limfni čvorovi na vratu, pobuđuje sumnju na maligni znak.
Karcinomi štitnjače su najrjeđe bolesti štitnjače, većina sporo raste, smrtnost je niska kao postoperativne komplikacije, posebno kod dobro diferentovanih karcinoma (papilarni i folikularni). Priroda čvora može se dokazati ultrazvučnom dijagnostikom, scintigrafijom kao i citološkom punkcijom. Terapija nodozne strume ovisi od njene prirode. Nekada je potrebno samo praćenje, a nekada operativno liječenje ili primjena radioaktivnog joda, rijetko medikamentna terapija.
Žene obolijevaju češće
Preko 200 milijuna ljudi u svijetu ima neki oblik oboljenja štitnjače. U razvijenim zemljama svijeta jedna osoba od 20 ima neki oblik tiroidnog poremećaja ili oboljenja, a 5-7 puta je češći u žena nego u muškaraca. Tiroidne bolesti su u najvećem broju slučajeva Leciva i izlječive, ali ako se ne liječe mogu dovesti do teških poremećaja i smrti.
