Spermogram – davanje uzorka
Nikad se dijagnoza ne donosi na temelju jednog uzorka jer su moguće velike oscilacije
u vrijednostima kod iste osobe, budući da su kvalitativne i kvantitativne osobine sjemene tekućine vrlo osjetljive na različite pojave: promjene temperature skrotuma (npr, zbog čestog boravka u vrućoj kupki ili sauni, zbog nošenja uskog donjeg rublja ili hlača, zbog povišene tjelesne temperature uslijed neke upale i sl.), učestalo pušenje, pijenje alkohola, uzimanje marihuane, nekih lijekova, te hormonskih preparata i dr.
Postupak uzimanja uzorka:
Uzorak se obično uzima u laboratoriju, putem masturbacije i ejakulacije u sterilnu posudicu. Ne smiju se upotrebljavati obični kondomi jer sadrže lubrikante koji imaju spermicidno djelovanje.
Apstinencija od ejakulacije prije uzimanja uzorka mora biti od 2 do 5 dana, budući da se u uzorku nakon apstinencije kraće od 2 dana, može naći manji broj spermija, a nakon apstinencije duže od 5 dana, opada njihova pokretljivost. Bitno je uzeti cijeli ejakulat jer prvi mlaz sadrži najveću koncentraciju spermija.
Uzorak se može donijeti u laboratorij od kuće, ali je nužno da to bude unutar jednog sata od ejakulacije. Također, potrebno je paziti na održavanje tjelesne temperature uzorka, što je najlakše učiniti tako što se transportira u unutrašnjem džepu kaputa ili u džepu košulje.
Makroskopska analiza – kvalitativne osobine spermija
Izgled
Normalni uzorak sjemene tekućine varira od bijele do sivkasto-bijele boje.
Promjene u boji obično ukazuju na neki zdravstveni problem. Kad je koncentracija
spermija izrazito niska, sjemena tekućina može biti prozirna, a ako je
smećkaste, svjetlo crvene ili ružičaste boje, to je znak da su u ejakulatu
prisutni eritrociti (hematospermija).
Likvefakcija
Likvefakcija je pojava kod koje se plazma iz sjemena, koja se odmah zgrušava zbog prisutnosti faktora zgrušavanja, ponovno pretvara u tekućinu zbog utjecaja enzima u ejakulatu koji potječu iz prostate. Likvefakcija obično nastupa nakon 10-30 minuta izloženosti sobnoj temperaturi. Ako do likvefakcije ne dolazi ni nakon jednog sata, ili je ona produžena ili nepotpuna, smanjena je plodnost jer spermatozoidi ostaju u ugrušku i to može biti znak disfunkcije prostate.
Viskoznost
Viskozitet se odnosi na gustoću, odnosno ljepljivost i procjenjuje se na potpuno likvificiranom uzorku. Prema WHO (World Health Organization) standardima, kod normalnog uzorka opaža se viseća nit dužine oko 1,5 cm najduže 20 sekundi. Povećanje gustoća i hiperviskozitet smanjuju plodnost smanjivanjem pokretljivosti spermija. Može biti povezana s disfunkcijom prostate zbog neke prikrivene kronične upale.
volumen
Laboratoriji se razlikuju međusobno prema kriterijima za normalan volumen ejakulata. Prema WHO standardima ta vrijednost može iznositi od 1,5 do 10 ml, dok je najčešće između 2-6 ml i vrlo je promjenjiva karakteristika. Ejakulat se sastoji od spermija, sekreta spolnih žlijezda i sekreta epididimisa.
Kod vrlo malog volumena smanjena je plodnost jer nema dovoljno tekućine koja bi donijela spermije do cerviksa. Vrlo mali volumen može ukazivati na neke poremećaje u stvaranju tekućine u spolnim žlijezdama ili njenoj sekreciji. Također može biti znak neke fizičke prepreke u reproduktivnom sastavu. Pojavljuje se iu slučajevima parcijalne ili retrogradne ejakulacije.
Veliki volumen se u nekim slučajevima može povezivati s varikokelom ili jednostavno
predugom seksualnom apstinencijom.
pH faktor
Ejakulat je blago alkalna tekućina, s granicama pH od 7,2 do 8,0. Sjemena tekućina tako štiti spermije od kisele okoline maternice. Nije se pokazalo da ima neke značajne učinke na plodnost muškarca.
Mikroskopska analiza – kvantitativne osobine i citologija:
Pokretljivost:
Pokretljivost se odnosi na postotak aktivno pokretnih spermija u ejakulatu. Prema procjeni pokretljivosti, spermiji se svrstavaju u sljedeće kategorije, odnosno njihova se kinetika stepenuje prema sljedećoj shemi (laboratoriji se međusobno razlikuju prema preciznosti stupnjevanja):
– nepokretni
– Slabih pokreta ili pokretni u mjestu
– Sporo pokretni
– Brzo pokretni (progresivni)
Barem 100 spermija klasificira se po ovom sustavu, i uglavnom se procedura
ponavlja s još jednom kapljicom sjemena, iz istog uzorka.
Ostale stanice (osim spermija):
Ejakulat obično sadrži i druge stanice osim spermija. To su stanice iz uretre, stanice iz kojih nastaju spermiji, te bijela krvna zrnca (leukociti) i razni mikroorganizmi.
Neki od mikroorganizama su povezani s neplodnošću, dok drugi imaju vrlo mali ili
nikakav utjecaj na plodnost.
Normalan udio leukocita (bijelih krvnih zrnaca) u ejakulatu je <1 x 10 na 6. / ml. Ako prisutan veći broj leukocita, potrebno je raditi daljnje mikrobiološke pretrage jer je to obično znak neke infekcije u spolnim žlijezdama u kojima se sjemena tekućina proizvodi. O infekciji se ne zaključuje samo na temelju povišenog udjela leukocita u ejakulatu.
Jedan od opasnijih mikroorganizama koji mogu biti prisutni u ejakulatu je bakterija
klamidija (Chlamydia trachomatis) koja može uzrokovati začepljenje sjemenovoda,
poremećaj sazrijevanja spermija i povećanje broja antitijela na spermije.
Obzirom da se klamidija ne može otkriti spermogramom, nužno je napraviti mikrobiološke pretrage sjemena i kulturu bakterija.
Aglutinacija
Aglutinacija označava pojavu kod koje se spermiji zaglaviti jedan uz drugog, odnosno usmjeravaju se jedan prema drugom dotičući se repovima ili glavama, ili miješano, umjesto da se kreću pravocrtno, što im onemogućuje dolazak jajne stanice. Prijanjanje spermija za ostale stanice koje nisu spermiji ne smatra se aglutinacijom. Prisutnost ove pojave može ukazivati postojanje antitijela na spermije (imunološki faktor), ali ona nije dovoljan pokazatelj na temelju kojeg se može zaključiti o tome, već treba uraditi test na spermalna antitijela (ASA test). Također može ukazivati na bakterijsku infekciju, npr. Escherichiom coli, zbog čega je potrebno napraviti bakteriološku analizu sjemena (test spermokulture).
koncentracija
Pod pretpostavkom da spermiji imaju dobru pokretljivost i sposobnost penetracije jajašca, čak i tako niska koncentracija spermija od 5 do 10 milijuna u ml sjemene tekućine može dovesti do trudnoće.
Ukupni broj spermija u ejakulatu odraz je spermatogeneze i povezan je u velikoj mjeri s duljinom spolne apstinencije.
Kod 20-30% muškaraca s jako malim brojem spermija (ispod 10 mil./ml) ili bez
spermija u ejakulatu postoje genetski uzroci problema. Rješenje problemadanas je u invitro oplodnji, i to pomoću ICSI metode.
morfološke osobine
Procjena morfoloških osobina spermija vrlo je značajna u procjeni plodnosti
muškarca.
Spermiji normalnog izgleda imaju ovalnu glavu i rep koji je 7-15 puta dulji od glave, jednostruk i ravnog, a ne spiralnog oblika. Nemaju nikakve anomalije repa, glave ili sredine, niti citoplazmatske kapljice na repu veće od 1/3 normalne veličine glave.
Spermiji se, s obzirom na oblik, mogu svrstati prema sljedećoj klasifikaciji:
• normalni
• spermiji s anomalijama glave (oblik ili veličina, uključujući i prisutnost dvostruke glave)
• spermiji s anomalijama vrata i sredine (nepostojanje vrata, iskrivljenost, pretanak srednji dio itd.)
• spermija s anomalijama repa (dužina, oblik, dvostruki, spiralni, slomljeni rep)
• nezreli spermiji
Nije poznat razlog zašto svaki muškarac proizvodi određeni broj oštećenih
spermija (do 40%), ali je poznato da veliki utjecaj na povećanje postotka
spermija abnormalnog oblika imaju neke toksične tvari kao npr. olovo,
zatim pušenje, pretjerano zagrijavanje skrotuma.
Postoji stroža metoda za određivanje morfoloških karakteristika spermija,
uvedena od liječnika iz Tygesberg Hospital, Južna Afrika (posebno zaslužan dr Kruger). Koristi se istom klasifikacijom, ali strožim kriterijima za određivanje nekog spermija kao normalnog. Prema tim kriterijima, više od 14% normalnih oblika već se smatra normalnim nalazom (5-14% – dobra prognoza za oplodnju; 0-4% – loša prognoza).
Fizičke aberacije spermija mogu se dogoditi za vrijeme proizvodnje spermija ili tijekom skladištenja u epididimisa.
Praktična korisnost procjene morfoloških osobina spermija kao preduvjeta plodnosti muškarca, ovisi u velikoj mjeri o klasifikacijskom sustavu koji laboratorij koristi, te tehnikama obrade ejakulata.
Vitalnost
Ako je postotak pokretljivih spermija izuzetno nizak, potrebno je raditi procjenu vitalnosti spermija.
Metoda bojanja eozinom omogućuje razlikovanje živih od mrtvih spermija, bez
obzira na njihovu pokretljivost. Eozin ulazi u mrtve stanice, dok žive ostaju neobojene. Na takav način procjenjuje se najmanje 100 spermija. Na taj se način mogu razdvojiti nepokretni, ali ipak živi spermiji, od mrtvih.
Smanjena pokretljivost s visokim postotkom vitalnih spermatozoida može ukazivati na metaboličke abnormalnosti spermija koje proizlaze iz poremećaja funkcije testisa ili nekih čimbenika koji djeluju na smanjenje pokretljivosti, a nalaze se u plazmi sjemena.
Odstupanja od normalnih vrijednosti
Najčešće korišteni parametar kod analize sjemena je broj spermija, odnosno koncentracija spermija u sjemenu. Muškarci s koncentracijom spermija <5 mil / ml smatraju se neplodnima, dok koncentracija od <20 mil. spermija u ml sjemena obično ukazuje na umanjenu plodnost, odnosno vjerojatno je potrebno je duže razdoblje kako bi se ostvarila trudnoća.
Međutim, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) postavila je početkom ove godine nove referentne vrijednosti spermiograma. Najznačajnija promjena odnosi se na povećanje donje granice koncentracije spermija potrebnih za prirodno začeće sa 20 milijuna / ml na 40 milijuna / ml.
Naziv poremećaja i opis
Asthenozoospermia – udio pokretnih spermija <50%
Oligozoospermia – koncentracija spermija <20 mil / ml
Azoospermia – nepostojanje spermija u ejakulatu
Teratozoospermia – <15% spermija normalnog oblika
Necrozoospermia – nepostojanje živih spermija u ejakulatu
Polyzoospermia – ekstremno visoka koncentracija spermija
Hypospermia (parvisemia) – volumen spermija <2 ml
Hyperspermia – volumen spermija> 6 ml
Aspermia (asemia) – nepostojanje ejakulata
Pyospermia – prisutnost leukocita u ejakulatu (više od normalnog)
Hematospermia – prisutnost eritrocita u ejakulatu
U nekim laboratorijima primjenjuje se i kompjuterska analiza sjemena koja omogućuje
digitalnu sliku svakog spermija posebno. Međutim, svaka pa i najmanja, promjena u kompjuterskom programu može značajno promijeniti rezultat, stoga se računala moraju neprestano provjeravati.
U svakom slučaju, nalaz spermiograma koji odstupa od normalnih vrijednosti zahtijeva daljnje analize. Na prvom mjestu među njima je pregled urologa koji utvrđuje eventualno postojanje varikokele, te upućuje na daljnje analize koje smatra potrebnim (hormonski profil, bakteriogram ejakulata (spermokultura), test na spermalna antitijela (ASA) i mnoge druge).
