Kako vaše dijete raste … tako ćete, možda, primijetiti da se rast ne odvija u potpunosti kako vi očekujete. Kod velikog broja djece, moguće je uočiti ravna stopala, hod na prstima, krive potkoljenice – i to već u prvim godinama života. Neka od ovih stanja se spontano korigiraju tijekom rasta djeteta.
Druga, pak, potraju i postaju ozbiljnija, pa zahtijevaju kompleksnije ispitivanje, kao i liječenje.
Dragi roditelji, tko zna koliko puta ste bili nepotrebno uplašeni i dizali paniku oko tako uobičajenih i čestih ortopedskih stanja, koja se mogu vidjeti kod većine djece.
Zato budite strpljivi i pažljivo pročitajte ovaj tekst, koji će vam biti novi korisni putokaz u rješavanju tih «problema».
Da li moje dijete ima ravna stopala?
Većina djece se rađa s ravnim stopalima, jer se ispod svoda stopala nalazi masno jastuče pa, gledano sa strane tabana – vama, roditeljima, stopalo izgleda ravno. Također, prilikom prohodavanja, da bi vaše dijete bilo stabilnije, pri stajanju i osloncu – ono širi noge, uz oslonac na unutarnjoj strani stopala, i tako ih «uvrće». Ovakav nalaz se postupno gubi do treće godine života, jer unutarnji svod stopala raste kako raste i dijete. Njegovo formiranje ćete najprije primijetiti kada vaše dijete sjedi ili leži, a tek od druge godine možete ga uočite i pri stajanju. Ipak, kod pojedine djece, koja su rođena s ravnim stopalima, on se neće razvijati u potpunosti.
Da bi se održao pravilan razvoj stopala i prevenirala pojava deformiteta, vrlo je važno da vodite računa o kvaliteti obuće. Svako dijete do navršene treće godine bi trebalo da nosi duboke cipele sa ojačanom petom – radi zaštite još nedovoljno razvijenih mišića i ligamenta skočnog zgloba. I, naravno, s anatomskim uloškom – koji služi kao podrška unutarnjem svodu stopala. Cipelice mogu biti kupovne, ili da se prave po mjeri djeteta. Ovakvi jednostavni «tretmani» imaju utjecaj na pravilan razvoj i rast stopala samo ako se kombiniraju s vježbama za jačanje mišića stopala.
Je li opasno hodanje na prstima?
Hodanje na prstima je uobičajeno među malom djecom koja prohodava, posebice tijekom njihove druge godine života. Ovo stanje obično spontano nestaje do tog uzrasta. Povremeno hodanje na prstima ne bi trebao biti razlog za zabrinutost ni poslije druge godine života, ali bi takvo dijete ipak trebalo odvesti na pregled kod ortopeda i neurologa. Uporno hodanje na prstima u starije djece, ili hodanje na prstima samo jedne noge ali ne i druge, može upućivati na neka druga stanja – kao što su cerebralna paraliza ili drugi problemi sa djetetovim živčanim sustavom.
Kontinuirano hodanje na prstima u zdrave djece – povremeno zahtijeva liječenje, i to plasiranjem gipsanih longeta u razdoblju od šest tjedana, kako bi se pomoglo mišićima i ligamentima lista nogu da se istegnu.
Što podrazumijeva hod s prstima prema unutra (in-toe-ing)?
Vrlo često kod mlađe djece (kod većine mališana uopće) ovo stanje prolazi bez liječenja. Nikada nije dokazano da posebne cipele i razna ortopedska pomagala (koja su se obično koristila u prošlosti) ubrzavaju prirodan i spor proces poboljšanja ovog stanja.
Ukoliko se odlučimo za liječenje kod djeteta uzrasta od druge do treće godine, ono podrazumijeva nošenje korektivnog gipsa, kao i provođenje korektivnih vježbi (hod na vanjskom rubu stopala i sjedenje u «turskom sijedu»).
Što su angularni deformiteti nogu?
Simetrično i blago krivljenje natkoljenica i potkoljenica prema unutra (varus) kod novorođenčeta i dojenčeta je često i predstavlja nastavak pozicije koju je dijete zauzimalo intrauterino (u maternici). Spontana korekcija se odigrava postupno, rastom i hodom – kada prelaze u valgus između druge i treće godine, a definitivni oblik dobivaju između četvrte i desete godine.
Fiziološke «O» noge (genu varum)
Obično se mogu vidjeti kod dojenčadi, kao i kod djece koja su forsirana da što prije prohodaju – u vrijeme dok je koštano-zglobni sustav još suviše mek i elastičan, a mišići nedovoljno jaki da izdrže teret.
Kada roditelji primijete da im dijete hoda na širokoj osnovi i ima veliki razmak između koljena, mada uz obrazloženje da i netko od najbližih ima isti nalaz ( «okserice» mogu biti nasljedne), obratit će se liječniku za pomoć.
Nakon pregleda, slijedi jednostavno objašnjenje liječnika da je u većini slučajeva ovo normalan nalaz, koji ne zahtijeva radiografiju, i da će se spontano korigirati rastom djeteta.
Ali, ako vaše dijete ima «O» noge i nakon druge godine života, ili ako je samo jedna noga kriva a druga nije – to može biti znak većih problema, kao što su rahitis ili Blountova bolest. Tada je neophodna konzultacija s ortopedom koji će procijeniti da li mu treba pomoć pedijatra (ako je rahitis uzrok deformiteta).
Razvojne «X» noge (genu valgum)
Obostrani deformitet, uglavnom urođen, ali i posljedica jako izraženih ravnih tabana (opterećenjem unutarnje strane stopala, koljena počnu se krive prema unutra).
Ovakvo dijete je često gojaznije, trapavije, i često pada, a pri nespretnom hodu «trlja» koljena (jedno o drugo) i gazi unutarnjom stranom stopala, brzo se zamara i žali se na bolove u nogama, osobito noću.
Kod većine djece uzrasta od dvije do šest godina, liječenje nije potrebno. Ako stanje potraje, onda se preporučuju vježbe, odgovarajuće cipele s unutarnjim pojačanjem, kao i nošenje noćnih korektivnih ortoza ( «tračnica»).
Problem «ikserica» se posebno loše odražava na pravilan rast i razvoj kralježnice.
Zato je, dragi roditelji, neophodno da se, kod djece koja imaju problem spuštenih i deformiranih stopala, ili angularne deformitete nogu – provodi redoviti preventivni program vježbi. I to ne samo za noge, već i za kralježnicu, da bi se spriječila pojava deformacija (skolioza i kifoza).
Samostalna provjera djetetovih stopala
Najbolji način da sami provjerite da li vaše dijete ima ravna stopala, jeste da boso stane ispred vas, okrenuto leđima. Potvrdu da su u pitanju ravna stopala ćete dobiti ako vam se učini da ni tetiva, ni peta nisu u neutralnom položaju, već su iskrivljene prema van, a da je oslonac stopala na podlogu – na unutarnjoj strani (možete ga provjerite i pravljenjem otiska na papiru).
Nespretnost i ravna stopala
Roditelji čija djeca imaju ravna stopala, kažu da im se ona ponekad čine nespretnije od druge djece. Međutim, ravna stopala ne bi trebali imati nikakvog utjecaja na sposobnost vašeg djeteta da se bavi sportom.
Tri uzroka hoda s prstima prema unutra
Postoje tri uzroka hoda s prstima prema unutra (in-toe-ing):
1. metarsus adductus (kod koga je prednji dio stopala orijentiran prema unutra)
2. medijalna torzija tibije – golenjače (Pri stajanju, hodu i ležanju – čašice gledaju prema naprijed, a stopala prema unutra)
3. medijalna torzija femura – natkoljenice, ili femoralna anteverziji (U svim pozicijama – i čašice i stopala su okrenuti prema unutra. Ovakvo dijete ćemo često vidjeti kako sjedi u takozvanoj W poziciji)
Ova djeca hodaju nepravilno i trče nespretno – kao po «jajima», ali čak ni ova stanja ih ne ometaju da se bave sportskim aktivnostima. Inače, stanja prolaze sama od sebe – kako djeca rastu i razvijaju bolju mišićnu kontrolu i koordinaciju pokreta.
Obuća utječe na poremećaj
Neadekvatna obuća, bez odgovarajućih anatomskih uložaka,
može dovesti do poremećenog razvoja stopala, promjene
statike skočnih zglobova, koljena i kukova, s pojavom umora i
noćnih bolova, nepravilnog hoda i nespretnog trčanja s čestim
padovima, pojavom «X» nogu, au vrijeme puberteta i pojavom
deformiteta kralježnice.
