Cerebralna paraliza je oboljenje koje se manifestira poteškoćama sa držanjem, ravnotežom i nedovoljno usklađenim pokretima zbog ukočenosti ili slabosti mišića. Pojam “cerebralna” odnosi se na mozak, a “paraliza” na poremećaj pokreta i položaja. Bolest nastaje uslijed oštećenja mozga tijekom trudnoće, poroda ili odmah nakon rođenja (starost i bolest majke, prerano rođenje djeteta, nedovršeno sazrijevanje ploda). Ozljeda ne oštećuje djetetove mišiće ili živce koji ih povezuju s kičmenom moždinom, nego sposobnost mozga da kontrolira te mišiće.
Uzroci cerebralne paralize
Sve faktore rizika i potencijalne uzročnike možemo podijeliti u tri skupine: prenatalne (od začeća do poroda), perinatalne (kratko vrijeme iza poroda) i postnatalne (poslije prvog tjedna nakon poroda. Prenatalni uzroci: genetska predispozicija, kromosomske abnormalnosti, dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza , rubeola, citomegalovirus, herpes), nedostatak kisika, alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće. Perinatalni uzroci: moždano krvarenje u unutarnjem prostoru mozga iu moždanom tkivu, oštećenje moždanog tkiva uzrokovano manjkom kisika ili problemima s protokom krvi, potvrđeni edem, teška žutica. postnatalni uzroci: vaskularni problemi, trauma mozga, infekcije, neoplazme
Koji su simptomi cerebralne paralize?
Dijete oboljelo od cerebralne paralize najčešće ispoljava sljedeće simptome: ne podiže glavu, ne okreće se, ne sjedi kada za to dođe vrijeme, ne reagira na majku i okolinu slaba napetost ili mlitavost mišića, poteškoće prilikom hranjenja, jaka iritabilnost, neusklađeni pokreti (ataksija) , nevoljni pokreti (atetoza).
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnozu cerebralne paralize postavlja neuropedijatar ili fizijatar. Cerebralna paraliza nije bolest i ne može se izliječiti. To je stanje koje traje od rođenja do smrti.
Osposobljavanje djece oboljele od cerebralne paralize
Za svako dijete oboljelo od cerebralne paralize neophodno je organizirati poseban program osposobljavanja. Svaki program se provodi pojedinačno i prilagođen je stanju djeteta, a može biti izmijenjen sukladno dostignutim razvojem, što procjenjuju članovi momčadi tjedna tretmana. Jedan od osnovnih tretmana namijenjen je razvitku držanja tijela (sjedenje, stajanje, kretanje). Posebna pažnja se pridaje razvitku mišljenja, govora, komunikacije i korigovanju vida. Dijete se također uči hranjenju, oblašenju, a krajnji cilj je postići najviši stupanj samostalnosti (onaj koji je moguć). Školovanje ovisi o stupnju dostignutog razvoja djeteta.
