Pubertet je period burnih fizičkih promjena, a adolescencija traje duže i podrazumijeva i emocionalni, mentalni, psihički i socijalni razvoj. Zato budite spremni ukoliko u ovom burnom periodu kao roditelji budete “testirani” i “tretirani” na načine koje niste mogli ni zamisliti.
Kao i svaku fazu u razvoju djeteta, tako i pubertet / adolescenciju sa svim njenim karakteristikama proživi svaka porodica. Međutim, specifično je da mnogi roditelji o ovoj fazi ne govore kao o nečemu u čemu se uživa, nego upravo suprotno – jedva čekaju da prođe.
Šta se ustvari događa i zbog čega je ovo razdoblje u razvoju jedne porodice najbremenitije svađama i neslaganjima između roditelja i djece?
Prije no što osude svako djetetovo ponašanje roditelji bi trebali imati naumu šta to ono sve proživljava (na koncu, i oni su preživjeli to isto).
Počnimo samo od fizičkih promjena koje su nagle i burne i kao takve neminovno utječu na tinejdžerovu sliku o samom sebi (nerijetko u negativnom smislu – otud toliko stajanje pred ogledalom). Prije svega, imajte na umu da su pojedini tinejdžeri spremni na sve kako bi bili prihvaćeni u društvu, čak i kad određeno ponašanje nije za pohvalu.
Neki adolescenti u fizičkom smislu sazriju ranije nego njihovi vršnjaci, što je dobro u slučaju dječaka koji su onda bolje prihvaćeni od starne vršnjaka, a pozitivno utječe i na njihovu sliku o sebi. S druge strane, istraživanja su pokazala da ranije fizičko sazrijevanje kod djevojčica nosi i određene nedostatke – podložnije su nekim problematičnim ponašanjima: češće počinju pušiti, piti, javljaju im se problemi s ishranom, sklonije su depresiji i sl.
Za razdoblje adolescencije karakteristične su i velike intelektualne i emocionalne promjene, kao i promjene njihovog odnosa prema svijetu koji ih okružuje, promjene u načinu mišljenja koje sada postaje dosta apstraktnije i logičnije te se sve više zanimaju za pitanja pravde i prava; to je razdoblje individualizacije u kojem mladi počinju formirati vlastite stavove koji se često razlikuju od roditeljskih, razdoblje deidealizacije roditelja.
Uzevši u obzir sve ovo, realno je očekivati značajno drugačije ponašanje adolescenta prema svemu što ih okružuje, te njihovu duboku ubjeđenost da su u svemu upravu. („Adolescenti misle da sve znaju i čvrsto su u to uvjereni“ – Aristotel)
Gledano iz ugla roditelja, to više nije ono njihovo nježno biće koje su njegovali i čuvali, koje je do juče u njima vidjelo neprikosnoveni autoritet i oko svega se s njima konsultovalo. Postaje svojevoljno, arogantno. No, ohrabruje činjenica da i pored velikog značaja vršnjaka u ovom periodu, roditelji ipak imaju utjecaj na djetetove stavove i važan su izvor podrške u donošenju značajnih odluka. U tom smislu važno je da roditelji uvijek imaju naumu da mladi žele njihovo odobravanje, ali ne žele da se tretiraju kao djeca.
Ovaj period tako postaje široko područje za javljanje sukoba po mnogim pitanjima na relaciji roditelj-dijete. Pa, recimo riječ više o famoznom sukobu generacija.
Kvantitet i kvalitet sukoba se razlikuje od porodice do porodice s obzirom na to da je u direktnoj ovisnosti o mnogim faktorima kao što su: harmoničnost / sukobljenost samog bračnog para, dosljednost / nedosljednost roditelja u odgoju, uspjeh / neuspjeh adolescenta u školi i društvenoj sredini, povezanost / nepovezanost adolescenta sa institucijama (edukativnim, vjerskim, rekreativnim…) i sl. S obzirom na to da je svaka porodica po pitanju ovih faktora specifična, realno je i očekivati da će svaka drugačije proživjeti ovaj burni period i nositi se s njim u skaldu sa svojim osobenostima.
Tokom rane (12.–14. god.) i srednje adolescencije (15.–17. god.) sukob između roditelja i djece se pojačava, a u kasnoj adolescenciji (18.–20. god.) ima tendenciju smirivanja. Sukobi između roditelja i adolescenta se obično javljaju oko, naizgled, jednostavnih stvari: finansije (džeparac), izgled (oblačenje, cjelokupan stil), svakodnevne obaveze (preuzimanje određenih dužnosti u porodici), izlasci (napose ljubavni izlasci), seksualno ponašanje. Mnogo je, znači, stvari oko kojih može doći do svađe. Međutim, kad ove svađe postanu prečeste, prejake, dugotrajne, kad počnu voditi agresivnosti (s bilo koje strane), onda one počinju bivati ozbiljnom prijetnjom porodičnoj harmoniji. Ako se spram sukoba ne postavi adekvatno i pravovremeno, on se može produbiti pa čak i prenijeti na buduće odnose sa roditeljima, kad adolescenti već postanu odrasli ljudi. Stoga, budite oprezni i ne idite linijom manjeg otpora („Proći će to nju…“), ne čineći ništa i čekajući pasivno da se ovaj period završi.
Emocija koja dominira sukobom između roditelja i adolescenta je ljutnja, a praćena je tjeskobom, frustriranošću, osjećajem krivice. Kao posljedica toga javlja se i emocionalna udaljenost (mada se ova emocionalna udaljenost može javiti i u porodicama u kojima nema sukobljavanja).
Znači, ovo je relativno dug i težak period koji zahtijeva dosta vremena, truda i strpljenja od strane roditelja. Rješavanje sukoba nije nimalo lahak zadatak, a ovisi o tome kako ćemo se boriti s njim. U tom smislu donosimo nekoliko uopćenih preporuka (poštujući činjenicu da je svaka porodica univerzum za sebe i da će za sebe dalje tražiti specifične postupke i načine reagovanja):
- i sama želja da se sukob riješi pozitivno može odvesti pozitivnom ishodu;
- odnosite se prema vašem adolescentu s poštovanjem (adolescentima su važne kategorije ravnopravnosti i jednakosti) i to će smanjiti vjerovatnoću delikventnog ponašanja;
- kad god možete, ispunite potrebe adolescenta – tako ćete dobiti više utjecaja kod njega;
- pročitajte i saznajte nešto o adolescenciji (svim vašim osjećajnim i djelatnim aktivnostima prethodi znanje);
- ne popuštajte ucjenama djece, ali ne ucjenjujte ni vi njih;
- neki vaši zahtjevi moraju biti bezuslovni;
- redovno posjećujte školu – kad vas pozovu, obično je već kasno;
- odolite potrebi da neprestano dijelite savjete – čuvajte ih za ciljane razgovore;
- nemojte zapostaviti sebe – vaš način života je model ponašanja za vaše dijete;
- uključite se u njihove probleme – „ako niste dio rješenja, onda ste dio problema“ (Skot Pek).
Generalno gledajući, najvažnije pitanje koje, kao roditelj, u ovom periodu trebate riješiti je pitanje hijerarhije autoriteta, odnosno moći u porodici. Ako se ono ne riješi na adekvatan način, rješavanje svakodnevnih konflikata će biti mnogo teže i bolnije. Ranije smo naveli da se u ovom periodu događaju značajne promjene u načinu mišljenja adolescenta, što dovodi do toga da počinju preispitivati sve i svašta, a naročito, čini se, roditeljski autoritet i stavove. Kad bi se oni pitali sve bi bila stvar ličnog izbora, a u njihove odluke roditelji ne bi trebali imati upliva. U ovim situacijama postupajte oprezno, ne padajte u afekt i ne dramatizujte („Dok si pod mojim krovom…“) jer ćete na taj način već postojeći sukob samo produbiti. Vi ste oni koji trebaju vladati situacijom, ali ne ucjenjivanjem, nego svojim stvarnim autoritetom koji će svako dijete intuitivno prepoznati i prihvatiti da postoje granice koje se moraju poštovati. A, imperativ za roditelje u ovom razdoblju razvoja porodice je postaviti standarde i jasna pravila ponašanja – u suprotnom, stvari se mogu oteti kontroli.
Usko vezano za ovo je još jedno značajno pitanje koje, maltene, najviše zabrinjava roditelje adolescenata, a to je pitanje seksualnog ponašanja. Čini se da su roditelji skloni lakše opravdati sve druge greške u odnosu na greške na ovom polju. Adolescencija je period javljanja potrebe za sviđanjem, za pažnjom, doba prvih ljubavi. Romantičnu ljubav uvijek prati i seksualna želja, odnosno želja za fizičkim kontaktima. Bitno je naglasiti da u ovom uzrastu seksualni nagon nije primarno biološki, nego je najčešće psihološki i socijalno zasnovan. I to i jeste najopasnije u ovom periodu. Mnogi dječaci i djevojčice / djevojke skloni su ostvariti fizički kontakt sa pripadnikom suprotnog spola iz puke želje da budu prihvaćeni, „da mu se drugovi ne smiju“, „da je drugarice ne ogovaraju“ ili iz razloga što se osjećaju nedovoljno lijepima, ili odbačenima od društva ili porodice. Zreo čovjek zna da su ovi razlozi pogrešni, ali jedno zbunjeno biće, na prelazu iz djetinjstva ka odraslom dobu, toga nije svjesno. Stoga, roditelji ovdje trebaju odigrati ključnu ulogu i:
- naoružati se strpljenjem i argumentima;
- biti spremni na bujicu protivargumenata;
- prepoznati pravi trenutak za razgovor o ovoj temi i na ispravan način ga započeti (kako se ne bi naišlo na apriorno odbijanje);
- umjeti slušati.
Ako ste već izgradili svoj autoritet i postavili jasne granice i pravila (o čemu smo naprijed govorili), nastojte na ovom polju biti i tolerantni po nekim pitanjima. Imajte naumu da u ovom periodu, periodu burnog fizičkog razvoja i divljanja hormona, sitnice koje se tiču fizičkog izgleda mogu biti gotovo presudne za osjećaj samopoštovanja, a direktno vezano s tim, i za pravilan odnos sa suprotnim spolom. Tako na primjer:
- ne ismijavajte njihovo lickanje;
- ne namećite svoj ukus (osim ako se ne radi o primjerenosti u odijevanju);ne kupujte stvari za njih, bez toga da ih konsultujete;
- priuštite im sredstvo za njegovanje kože (koja zna biti problematična u ovom periodu);
- podstičite bavljenje nekim sportom;
- budite kategorični kad su u pitanju rigorozne dijete, iscrpljivanje u teretanama, tetovaže, pirsinzi…;
- ne izbjegavajte pitanja o ljudskoj seksualnosti.
Izgraditi pravilan odnos adolescenta prema seksualnosti je dugotrajan proces i započinje još u predškolsko doba (adekvatnim izborom sadržaja na TV-u i u časopisima, razvijanjem rječnika bez ružnih riječi, adekvatnim ponašanjem vas kao bračnog para pred djecom), a kulminira u periodu adolescencije kada se sva naša nastojanja ka izgradnji zdravog odnosa adolescenta spram seksualnosti finaliziraju. Tako, ako smo gradili dobre temelje tokom čitavog djetinjstva, ovaj kritični period bi trebao proći bez bitnijih problema.
I na kraju, zaključimo o sukobu između roditelja i adolescenata nečim optimističnim: uprkos svemu što razdoblje adolescencije donosi porodičnom životu, to obično suštinski ne ugrožava odnos roditelj-dijete. Naprotiv, adolescenti najčešće o svojim roditeljima govore s osjećajem poštovanja i ljubavi. Sukob je, jednostavno, dio procesa odrastanja koji adolescentima, na neki način, olakšava prelaz iz doba djetinjstva ka periodu kada će postati odrasli ljudi.
