Postoji razlika između živahne, neposlušne, zaboravne i nezainteresirane djece s jedne strane i hiperaktivne djece s druge. Hiperaktivnost spada u mentalne poremećaje, koji se često opisuje i kao poremećaj pažnje (attention deficit hyperactivity disorder, ADHD). Djeca s ovim problemima imaju poteškoće s tzv. Egzekutivni funkcijama: nemaju sposobnost da razmišljaju i planiraju unaprijed, otežano kontroliraju impulse i ne završavaju zadatke do kraja.
Utjecaj djetetovih problema na cijelu obitelj je veliki. Djeca ne reagiraju na ono što im se kaže, kada započnu ispunjavati određeni zadatak sitnice im odvlače pažnju, te ostali članovi obitelji većinu vremena čekaju da ona završe započeto. Zbog visokog stupnja impulzivnosti često prekidaju odrasle tijekom razgovora i traže pažnju u neodgovarajuće vrijeme. Govore prije nego što promisle, nerijetko sadržaje koji roditelje dovode do bijesa ili sramote. Skloni su sudjelovati u opasnim aktivnostima kojima ugrožavaju vlastito fizičko zdravlje. Važno je znati da takvo dječje ponašanje nije stvar njihove slobodne volje. Hiperaktivna djeca žele sjediti mirno, žele ispuniti sve zadaće do kraja, da zadovolje pravila koje se postavljaju u kući i školi, ali ne razumiju što trebaju raditi da bi bila uspješna u tome. To znači da je djetetu potrebna dodatna pomoć prilikom usvajanja ovih vještina.
Svjetska zdravstvena organizacija smatra da je uzrok ovog problema biološke prirode. To znači da odgojni postupci roditelja nisu pridonijeli nastanku problema, ali pogrešno tretiranje problema može dodatno pogoršati ili produži djetetove smetnje. Ukoliko roditelji žele smanjiti probleme kod djeteta, važno je da prilikom odgoja primjenjuju kombinaciju topline i dosljednosti. Najbolja sredina za odrastanje djeteta s takvim problemima je obitelj koja pruža ljubav i strukturu.
Što možete učiniti?
Budite razumni.
Kada dijete ispolji problematično ponašanje držite misli u perspektivi. Sjetite se da je djetetovo ponašanje u vezi s poremećajem. Većina problema nije napravljena s namjerom. Sjetite se da ono zbog čega danas osjećamo sramotu u budućnosti možemo prepričavati kao anegdotu. Nemojte previše pozornosti obraćati na sitnice. Nije veliki problem ako dvije od pet obveza tijekom dana ostanu neurađeni.
Vjerujte u vaše dijete.
Vjerujte da Vaše dijete može uči, da se mijenja, sazrijeva i da bude uspješno. Napišite listu pozitivnih karakteristika Vašeg djeteta, sve ono što Vaše dijete čini jedinstvenim.
Vodite računa o sebi.
Kao model od kojeg dijete usvaja obrasce ponašanja budite svjesni da ste vi djetetov izvor snage. Zato, jedite, vježbajte i pronađite način smanjiti stres. Potražite podršku prijatelja, roditelja koji imaju djecu sa sličnim problemima i stručnjaka koji rade s hiperaktivnom djecom (psihijatri, psiholozi, pedagozi, defektolozi). Zamolite prijatelje ili angažirajte dadilju da Vas neko vrijeme tijekom dana ili tjedna odmjeni.
Postavite sustav pravila kojih ćete se pridržavati.
Rutina je važna. Uspostavite jednostavne i predvidive rituale za obroke, domaće zadaće, igru, spavanje. Napravite pauzu između dvije aktivnosti, npr. pauza između igre i odlaska u krevet. Dobro organizirate kućno prostor da dijete ima saznanje da stvari u kući imaju svoje mjesto.
Pomozite djetetu da se odmori.
Smanjite vrijeme koje dijete provodi ispred televizora, a povećajte vrijeme koje dijete provodi na otvorenom prostoru u igri. Eliminirati kofein, a šećer samnjim na najmanju moguću mjeru u prehrani djeteta. Prije spavanja uvedite mirne aktivnosti kao što su bojanje, čitanje, igra u tišini. Provedite 10 minuta dnevno u maženju s djetetom. Puštajte umirujuću glazbu.
Naučite dijete da pronađe prijatelje.
Razgovarajte s djetetom o drugovima iz škole. Pozovite u kućnu posjetu samo jedno do dvoje djece i promatrajte ih dok se igraju. Važno je da jasno pokažete netoleranciju prema udaranju, guranju i vikanju. Obavezno nagradite dijete nakon zajedničke igre s vršnjacima.
