Štitna žlijezda utiče na brojne procese u organizmu, od metabolizma i energije do rada srca, nervnog sistema i tjelesne temperature. Kada ne proizvodi dovoljno ili proizvodi previše hormona, mogu se pojaviti simptomi koje ponekad pripisujemo stresu, umoru ili užurbanom načinu života. Zato laboratorijska kontrola, posebno hormona štitne žlijezde, može biti važan prvi korak u procjeni njenog rada.
Koje nalaze za štitnu žlijezdu najčešće kontrolisati?
TSHje najčešće prvi nalaz koji se određuje kada se procjenjuje funkcija štitne žlijezde. Povišen TSH može upućivati na smanjenu funkciju štitne žlijezde, odnosno hipotireozu, dok snižen TSH može biti povezan s pojačanom funkcijom, odnosno hipertireozom. Ipak, TSH se ne tumači izolovano.
FT4– slobodni tiroksin – pokazuje količinu slobodnog tiroksina u krvi i često se određuje zajedno s TSH-om kada postoji sumnja na poremećaj rada štitne žlijezde. Kombinacija TSH-a i FT4 može pomoći ljekaru da preciznije procijeni funkciju štitne žlijezde.
FT3– slobodni trijodtironin se ne mora određivati kod svake osobe. Može biti posebno koristan kada postoji sumnja na hipertireozu ili kada je potrebno dodatno razjasniti nalaze.
A šta su anti-TPO i anti-Tg?
Ovo su antitijela povezana s autoimunim bolestima štitne žlijezde.
- anti-TPO može biti povišen kod Hashimotovog tireoiditisa i drugih autoimunih bolesti štitne žlijezde.
- anti-Tg može biti koristan u određenim situacijama, prema procjeni ljekara.
Hormoni štitne žlijezde i antitijela nalazi se ne moraju kontrolisati rutinski kod svih osoba, niti njihovo ponavljanje samo po sebi pokazuje da li terapija djeluje.
Kada je vrijeme za kontrolu?
Ne postoji jedan raspored koji odgovara svima. Ako nemate simptome niti poznatu bolest štitne žlijezde, rutinsko određivanje svih hormona štitne žlijezde svake godine nije nužno potrebno za svaku osobu. Potreba za kontrolom zavisi od dobi, simptoma, porodične anamneze i drugih faktora rizika.
Pregled i laboratorijska kontrola posebno imaju smisla ako primijetite:
- izražen umor i pospanost,
- neobjašnjive promjene tjelesne težine,
- ubrzan ili usporen rad srca,
- pojačano znojenje ili osjećaj hladnoće,
- nervozu ili promjene raspoloženja,
- drhtanje ruku,
- probleme sa spavanjem,
- promjene menstrualnog ciklusa,
- opadanje kose,
- suhu kožu,
- oticanje vrata ili osjećaj pritiska u predjelu štitne žlijezde.
Ovi simptomi mogu imati i brojne druge uzroke, pa sami po sebi ne znače da je riječ o poremećaju štitne žlijezde.
Nakon uvođenja terapije ili promjene doze, TSH se obično ne provjerava već nakon nekoliko dana, jer je potrebno određeno vrijeme da se postigne nova ravnoteža. Kontrola se najčešće planira nakon nekoliko sedmica, prema terapiji i individualnoj situaciji.
Kada je stanje stabilno, kontrole su obično rjeđe.
Terapiju ne treba samostalno prekidati, povećavati ili smanjivati na osnovu jednog laboratorijskog nalaza.
Da li je potreban ultrazvuk štitne žlijezde?
Hormoni štitne žlijezde i ultrazvuk daju različite informacije. Hormonske analize pokazuju kako štitna žlijezda funkcioniše, dok ultrazvuk prikazuje njenu građu.Ultrazvuk može biti koristan kada postoji uvećana štitna žlijezda, čvorovi, promjena na vratu ili drugi razlog za detaljniju procjenu.
Važno je znati da normalan TSH ne znači nužno da je struktura štitne žlijezde potpuno uredna, kao što ni promjena na ultrazvuku ne mora značiti poremećaj hormona.
Koje nalaze uraditi?
Za većinu osoba koje tek počinju provjeravati funkciju štitne žlijezde, TSH je najčešće početni laboratorijski test. Ako je nalaz odstupan ili postoje simptomi, ljekar može preporučiti FT4, FT3, antitijela i/ili ultrazvuk, zavisno od situacije.
Kod štitne žlijezde više analiza ne znači uvijek i bolju procjenu. Pravi nalazi u pravo vrijeme daju korisnije informacije od nasumičnog testiranja velikog broja hormona.
Ako imate simptome ili već poznatu bolest štitne žlijezde, najbolje je plan kontrole napraviti prema preporuci ljekara.