Čvor na štitnjači je kvržica ispunjena tekućinom, koja se nalazi u unutrašnjosti štitnjače, male žlijezde u donjem dijelu vrata. Velika većina čvorova na štitnjači nije ozbiljan problem i ne uzrokuje simptome. Čvorovi na štitnjači su rijetko povezani s rakom štitnjače. Pacijenti često ne znaju da imaju čvor na štitnjači, sve dok ga liječnik ne otkrije tjedna redovitog medicinskog pregleda. U nekim slučajevima, čvor na štitnjači može biti dovoljno velik da pritisne dušnik, što može uzrokovati otežano disanje ili otežano gutanje. Mogućnosti liječenja ovise o vrsti čvora na štitnjači.
Simptomi čvora na štitnjači
U većini slučajeva čvor na štitnjači ne uzrokuje znakove i simptome. Povremeno, neki čvorići mogu postati toliko veliki da se mogu osjete, pa čak i vide i pri tome da uzrokuju otežano disanje ili otežano gutanje. U nekim slučajevima, čvor na štitnjači može proizvesti dodatni tiroksin, hormon koji luče štitnjače.
Dodatni tiroksin može uzrokovati:
-Iznenadan, neobjašnjiv gubitak tjelesne mase
-nervozu
-Ubrzan ili nepravilan rad srca
U nekim slučajevima čvor na štitnjači može biti kancerogen, ali teško je na temelju simptoma prepoznati koji su čvorovi maligni. Kancerogeni tumori štitnjače obično su velike fiksne mase i rastu vrlo brzo.
Uzroci čvora na štitnjači
Nekoliko stanja može uzrokovati pojavu jednog ili više čvorova na štitnjači:
Nedostatak joda – nedostatak joda u prehrani može uzrokovati čvor na štitnjači. Ipak, rijetki su takvi slučajevi jer se jod redovito dodaje u proizvodnji soli i drugih namirnica.
Bujanje normalnog tkiva štitnjače – zašto se to događa nije jasno, ali takav rast, koji se ponekad naziva adenom štitnjače, je općenito benigni problem i ne smatra se ozbiljnim ako ne smeta ili ne izaziva komplikacije. U nekim slučajevima adenomi (autonomni ili hiperfunkcionalni čvorovi štitnjače) proizvode hormone koji su izvan kontrolnog utjecaja hipofize, što može dovesti do hiperprodukcije hormona štitnjače (hipertireoza).
Ciste na štitnjači – šupljine (ciste) ispunjene tekućinom najčešće su posljedica degeneracije adenoma štitnjače. Često, s tekućinom u cisti pomiješane su i čvrste komponente. Ciste su obično benigne, ali povremeno sadrže maligne čvrste komponente.
Kronična upala štitnjače (tireoiditis) – Hashimoto bolest, poremećaj rada štitnjače, može uzrokovati upalu i proširenje štitnjače i na taj način smanji aktivnost štitne žlijezde (hipotireoza).
Multinodularna guša – ovaj izraz koristi se za opisivanje proširenja štitnjače, što može biti uzrokovano nedostatkom joda ili poremećajem štitnjače. Multinodularna guša sadrži više različitih čvorova, ali njihov uzrok nije potpuno jasan.
Rak štitnjače – iako su vrlo male šanse da su čvorovi maligni, ovaj rizik je povećan ako imate u obiteljskoj povijesti pojavu raka štitnjače ili drugog endokrinog raka, kod osoba mlađih od 30 ili starijih od 60 godina, ili ako postoji u obiteljskoj povijesti izloženost radijaciji, posebno glave i vrata. Čvor koji je velik i težak ili uzrokuje bol i nelagodu je više zabrinjavajući u smislu malignosti.
Liječenje čvora na štitnjači
Liječenje ovisi o vrsti čvora na štitnjači:
1. Liječenje benignih čvorova
Ako čvor na štitnjači nije kancerogen, postoji nekoliko mogućnosti liječenja:
Praćenje stanja – ako biopsija pokazuje da imate benigni čvor na štitnjači, liječnik može preporučiti praćenje stanja, što obično uključuje fizički pregled i provjeru funkcije štitnjače u redovitim intervalima. Ako čvor raste, ponovit se biopsija, a ako ostane nepromijenjen, vjerojatno vam liječenje neće ni biti potrebno.
Supresija hormona štitnjače – uključuje lijek levothyroxine (levoxyl, Synthroid i drugi), sintetički oblik tiroksina u obliku tableta. Opskrbljuje dodatnim hormonima štitnjače čime će hipofizi dati signal da proizvodi manje TSH, hormona koji stimulira rast tkiva štitnjače. Iako ovo zvuči dobro u teoriji, terapija Levothyroxine je kontroverzna. Nema jasnih dokaza da liječenje smanjuje čvorove.
Kirurgija – ponekad, benigni čvorovi mogu zahtijevati operaciju, pogotovo ako su toliko veliki da otežavaju disanje ili gutanje. Operacija se također smatra najboljim izborom za osobe s velikom multinodularnom gušom, kada ona tlaka dišne puteve, jednjak ili krvne žile. Čvorovi koji su biopsijom određeni kao sumnjivi također mogu se kirurški odstraniti, kako bi se provjerila prisutnost stanica raka.
2. Liječenje čvora koji uzrokuje hipertireozu
Ako čvor na štinoj žlijezdi uzrokuje povećanu proizvodnju hormona štitnjače i, vaš liječnik može preporučiti liječenje hipertireoze, što može uključiti i:
Radioaktivni jod – liječnici često koriste radioaktivni jod u liječenju hiperfunkcionalnog adenoma ili multimodularnih guša. Radioaktivni jod može biti pakiran u kapsuli ili u tekućem obliku. Štitnjača apsorbira radioaktivni jod, što uzrokuje smanjenje čvorova i povlačenje simptoma hipertireoze, obično u roku od dva do tri mjeseca.
Lijekovi – u nekim slučajevima, liječnik može preporučiti lijekove, kao što je methimazol, koji smanjuje simptome hipertireoze. Liječenje je uglavnom dugotrajno i može imati ozbiljne nuspojave povezane s jetrom. O prednostima i riziku liječenja s methimazolom porazgovarajte s liječnikom.
Kirurgija – ako liječenje radioaktivnim jodom ili lijekovima nije opcija, možete biti kandidat za operaciju uklanjanja štitnjače. Operacija također nosi i neke rizike, o kojima je potrebno prethodno porazgovarti s liječnikom.
3. Liječenje kancerogenih čvorova.
Uobičajeni tretman za kancerogene čvorove je kirurško odstranjivanje štitnjače, često zajedno s većinom tkiva štitnjače. Postupak se naziva tireoidektomija, a rizici uključuju oštećenje živaca koji kontroliraju glasnice i oštećenja paratireoidnih žlijezda (četiri male žlijezde smještene na stražnjoj strani štitnjače, koje pomažu u kontroliranju razine kalcija u krvi). Nakon tireoidektomija, biće potrebno doživotno uzimanje lijeka Levothyroxine, koji opskrbljuje tijelo normalnim količinama hormona štitnjače.
